Instrument osiguranja plaćanja ili izvršenja ugovornih obveza kojim banka garantira da će nalogodavac garancije u ugovorenom roku ispuniti sve obveze navedene u garanciji prema korisniku garancije, a ako ih ne izvrši, da će to učiniti sama banka ili će korisniku naknaditi štetu. Ima znatnih razlika u nacionalnim pravnim propisima i u teorijskom poimanju instituta bankovne garancije, posebno u odnosu na jamstvo iz kojega se i razvila.

U pravnom smislu bankovna garancija odvojena je od glavnog duga, a obveze banke-garanta samostalne su i bezuvjetne prema korisniku garancije. Banka-garant dužna je udovoljiti obvezi čim korisnik dokaže da glavni dužnik nije udovoljio svojoj obvezi. Osobe u poslovanju s bankovnim garancijama jesu nalogodavac garancije, koji je dužan pribaviti garanciju, banka-garant i korisnik garancije. Garancija se u pravilu izdaje u pisanom obliku. Bitni su joj elementi naziv i sjedište banke-garanta, naziv i sjedište korisnika garancije, predmet i opseg (sadržaj) garancije i rok važenja.

Prema vrsti obveza banke, garancije su plaćevne (kreditne) i činidbene. Plaćevnom garancijom banka garantira da će glavni dužnik platiti svoju obvezu, a ako ne plati, da će to banka učiniti sama. Činidbenom garancijom banka jamči korisniku garancije da će njen nalogodavac obaviti određeni posao, a ako ga ne obavi, banka će korisniku isplatiti garancijom utvrđenu svotu novca kao naknadu štete. U međunarodnom prometu najčešće su plaćevne garancije za uvoz sirovina, reprodukcijskog materijala i opreme na kredit i za korištenje financijskih kredita kod inozemnih banaka.

Najčešće činidbene garancije su: licitacijske, garancije za dobro izvršenje posla, konsignacijske garancije, garancije za povrat avansa, carinske garancije, garancije za povrat ambalaže, špediterske garancije i sl.. Ostale vrste: bezuvjetne, uvjetne, mješovite, obične i solidarne, neposredne, pokrivene, djelomično pokrivene, notificirane i konfirminirane, nostro i loro, supergarancije, protu (kontra) gara