Životno osiguranje je prvenstveno program zaštite obitelji. Sklapanjem ugovora s osiguravajućim društvom osiguranik se obvezuje na periodičnu uplatu premije dok se osiguravatelj obvezuje u slučaju smrti isplatiti određenu svotu korisniku ili korisnicima police osiguranja. Visina premije ovise o dobi, spolu, zanimanju i npr. zdravstvenom stanju osiguranika (za izdavanje nekih polica potreban je i liječnički pregled), te vrsti i trajanju police.

Neke vrste polica životnog osiguranja pružaju određene pogodnosti za osiguranika (i njegovu obitelj) za vrijeme trajanja života osiguranika. To su police koje akumuliraju novac (uz mogućnost npr. istovremenog korištenja poreznih olakšica), a mogu se koristiti kao izvor dodatnog prihoda u mirovini, izvor sredstava za školovanje djece ili za neke druge potrebe.

Male mirovine ne muče samo građane tranzicijskih zemalja. U mnogim razvijenim zemljama mirovina ne premašuje 40% posljednjeg dohotka ostvarenog prije umirovljenja. Tko ne želi živjeti (više nego) prepolovljenog životnog standarda pod stare dane, mora uštedjeti za mirovinu - de facto osigurati sebe i svoju obitelj za vremena kada više ne bude zarađivao kao prije. U tom smislu i hrvatska reforma mirovinskog sustava koja je uvela obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove nije ništa drugo nego uvođenje obveznog i dobrovoljnog oblika štednje za stare dane. U brizi za budućnost i sigurnost obitelji, životno osiguranje predstavlja jedan od najvažnijih oblika zaštite i materijalne sigurnosti obitelji.

Općenito uzevši, najvrjednija imovina svakog pojedinca jest njegova sposobnost ostvarivanja dohotka odnosno sposobnost privređivanja. To je u stvari potencijal osobe za ostvarivanje prihoda tijekom radnog, odnosno životnog vijeka. Upravo nam ta sposobnost stvara sredstva za život i druga materijalna dobra. Međutim, treba imati na umu da potreba za prihodom naših najbližih postoji i onda kada nas više ne bude

Potreba za osiguranjem ovisi o osobnim i materijalnim okolnostima. Općenito, smatra se da, ako se nalazite u jednoj od slijedećih situacija, trebate razmotriti potrebu za životnim osiguranjem: trenutno nemate životno osiguranje; upravo ste dobili posao ili ste promaknuti; oženjeni/udati ste ili planirate brak; imate djecu, roditelje ili druge članove obitelji koji o vama ovise; smatrate da vaša postojeća štednja (i/ili buduća mirovina) neće biti dostatna za ostvarenje (i održanje) životnog standarda; imate kredite, hipoteku; ostvarujete dohodak od samostalnog rada (npr. poduzetnik ste ili obrtnik). Ako se već posjeduje osiguranje, treba voditi računa da se s promjenama u životu mijenja i potreba za zaštitom. To znači da je svakih nekoliko godina poželjno razmotriti svoje potrebe za životnim osiguranjem i provjeriti je li vaš plan dostatan (samostalno ili npr. sa stručnjakom iz osiguravajuće kuće).

Osim što omogućuje zadržavanje (dobrog) standarda obitelji i nakon smrti osiguranika, postoje i drugi pozitivni aspekti životnog osiguranja. Primjerice, novčana (otkupna) vrijednost police može poslužiti kao izvor novca ili dodatni prihod u mirovini; u slučaju jako teške bolesti postoji u pravilu mogućnost prijevremene isplate dijela osigurane svote (npr. jednokratna prijevremena isplata polovine osigurane svote, a polica se nastavlja na smanjeni iznos; police životnog osiguranja (trenutno) prate porezne olakšice itd.

Kada kupujete životno osiguranje, želite da ono odgovara vašim potrebama i da ne bude pretjerano skupo. To znači da najprije morate odlučiti kolika vam je svota osiguranja potrebna vodeći naravno računa o prihvatljivosti visine premije. Nadalje, morate saznati kakve se sve vrste polica mogu kupiti, a koje su u skladu s vašim potrebama i kako odabrati onu koja vam najviše odgovara. Konačno, morate saznati koliku premiju osiguravajuća društva naplaćuju za tu vrstu police. Vaš se izbor mora temeljiti na vašim potrebama za osiguranjem i svoti novca koju možete izdvojiti za policu -ne samo danas, već na duži rok.

Sve police životnog osiguranja isplaćuju ugovorenu svotu u slučaju smrti osiguranika. No, nisu sve police iste: neke isplaćuju osiguranu svotu samo u slučaju smrti uslijed nezgode, neke samo uslijed prirodne smrti, dok npr. doživotno osiguranje isplaćuje osiguranu svotu neovisno o uzroku smrti. Neke police pružaju mogućnost akumuliranja novca (police mješovitog osiguranja), dok npr. tzv. riziko police ne sadrže štednu komponentu. Razlike postoje i u pogledu trajanja osiguranja. Neke police pružaju privremeno pokriće, koje može trajati od 1 -30 godina (europskog tipa), dok neke daju stalnu, tj. doživotnu zaštitu koja nikad ne istječe (američkog tipa).

Na tržištu postoji široka ponuda programa osiguranja. Osnovna podjela programa osiguranja jest na privremeno i doživotno. Police životnog osiguranja koje se ugovaraju na odre.eni rok često se nazivaju privremenim policama. One pružaju zaštitu isključivo u vremenski ograničenom razdoblju (od 1 – 30 godina) i novac se isplaćuje samo ako se u tom roku dogodi osigurani slučaj (smrt ili doživljenje). Privremene police isplaćuju se: a) za smrt (riziko police); b) za smrt ili nakon isteka ugovorenog roka (mješovito osiguranje europskog tipa).

Riziko polica isplaćuje se samo za slučaj smrti u ugovorenom roku police osiguranja.

Ako osiguranik doživi istek police (ugovoreni rok), osiguranje prestaje i gasi se pravo na isplatu ugovorene svote, a osiguranik gubi pravo (nije ga niti imao!) na sav do tada uplaćeni novac. Riziko police ne isplaćuju dobit. Premija za riziko policu u početku je obično niža nego kod police s doživljenjem, ali raste kako osiguranik postaje stariji. S vremenom premija može postati toliko visoka da je njezino daljnje plaćanje neisplativo (npr. kod osiguranika u visokoj životnoj dobi).

Police mješovitog osiguranja na ugovoreni rok europskog tipa (npr. 10, 20 ili 30 godina) pokrivaju slučaj smrti u ugovorenom roku ili u slučaju isteka police. Ako osiguranik doživi istek police (ugovoreni rok), osiguranje prestaje i osiguranik dobiva ugovorenu svotu kojoj se nakon isteka roka (u slučaju iskazivanja dobiti društva), pripisuje dobit. Cijena police mješovitog osiguranja obično je znatno viša od cijene riziko police i (najčešće) se ne mijenja za vrijeme trajanja ugovora.

Riziko polica često se uspore.uje s najmom stana, a polica mješovitog osiguranja s kupnjom stana na kredit. Po isteku police mješovitog osiguranja, novac koji ste ulagali ostat će vaše vlasništvo (kao što bi to bio i stan koji biste kupovali na kredit), a po isteku riziko police, vi ne posjedujete ništa.

Usporedba standardne privremene police (dakle bez dodatnih opcija) doživotnog osiguranja pokazuje da kod privremene police za vrijeme trajanja osiguranja ili po isteku police nije moguće povećati osiguranu svotu bez kupnje dodatne, odnosno nove police. To u pravilu iziskuje liječničke preglede i znači da će zbog starije dobi ili lošijeg zdravstvenog stanja osiguranika novo osiguranje biti skuplje ili se možda uopće neće moći ugovoriti. Tako.er, kod police privremenog osiguranja maksimalni rok osiguranja otprilike korespondira s odlaskom u mirovinu - kada je potreba za novcem i osiguranjem najveća -tj. ne pruža doživotnu zaštitu.

Doživotna polica pruža doživotnu zaštitu i novčanu otkupnu vrijednost uz (najčešće nepromjenjivu) premiju ugovorenu na početku osiguranja, neovisno o promjeni dobi ili zdravstvenog stanja. Polica pruža zaštitu koja traje i nakon odlaska u mirovinu (tj. u vrijeme kad se sva druga osiguranja u pravilu gase). Stoga je izuzetno važno dobro proučiti opće uvjete osiguranja i sam ugovor o osiguranju, kako biste točno znali kakva je vaša polica, odnosno koje pogodnosti i ograničenja sadrži.

Za vrijeme trajanja životnog osiguranja, ovisno o otkupnoj vrijednosti police, moguće je raspolaganje sredstvima npr. kroz posudbu od osiguravajućeg društva, gotovinske isplate (djelomični ili potpuni otkup police), kapitalizaciju (kupnju otplaćenog osiguranja na niži iznos), itd. Također, polica životnog osiguranja može se, poput svakog drugog vrijednosnog papira, založiti. Za uplaćenu premiju postoji mogućnost korištenja porezne olakšice do visine porezno priznatog odbitka (u tom slučaju prilikom isplate osigurane svote zadržat će se porezi, ali po nižoj stopi).

Dakle, novac iz police (tj. raspoloživu otkupnu vrijednost) možete koristiti kada se za to pojavi potreba (npr. za povećanje prihoda u mirovini ili izvor sredstava za školovanje djece). Međutim, imajte na umu da se polica ne kupuje isključivo u svrhu štednje (inače bi se vjerojatno zvala polica štednje, a ne polica osiguranja…). Njezina je prvenstvena svrha zaštita i zapamtite da svako povlačenje novca iz police ujedno smanjuju razinu vaše zaštite.

Osim toga, u prvih nekoliko godina (2-3 godine) polica uglavnom nema novčanu otkupnu vrijednost ili je ona vrlo mala. Tek negdje oko polovice ugovornog roka (npr. kod ugovora na 20 godina) izjednačuje se otkupna vrijednost police (uvećana za očekivanu dobit) sa uplaćenom premijom – zapamtite da je sklapanje osiguranja dugoročan posao.

Primjerice, (polica životnog osiguranja američkog tipa) za ženu u dobi od 35 godina koja zarađuje 4.000 kn mjesečno, osigurana svota od 250.000 kn pružit će obitelji odgovarajuću zaštitu, a u budućnosti za osiguranika 2.600 kn mjesečne rente. Premija za jednu takvu policu za 35-godišnjakinju iznosila bi oko 400 kn mjesečno (+/-desetak posto).

Ako se dobit iz police (koja nije zajamčena i ovisi o poslovanju osiguravatelja, ali se može projicirati) koristi za kupnju dodatnog osiguranja, do osiguraničine 65. godine osigurana svota će porasti s 250.000 kn na preko 670.000 kn. Sa navršenih 65 godina života, žena može povući oko 350 000 kn u novcu ili joj se taj novac može isplaćivati kao doživotna renta od oko 2.600 kn mjesečno. Istovremeno se polica nastavlja. U slučaju teške bolesti, osiguranica može koristiti npr. oko 120.000 kn, dok u slučaju smrti, korisnicima će se isplatiti ostatak od 250.000 kn osiguranja (ako ne koristi isplatu u slučaju teške bolesti, isplata u slučaju smrti je 370.000 kn) .

Netko tko zarađuje više, može se osigurati na viši iznos te tako povećati osiguranu svotu, tj. zaštitu i prihod u mirovini. Vaša potreba za osiguranjem će biti veća ako imate dodatne obveze, kao na primjer otplate kredita, ako posjedujete obrt ili skrbite za roditelje.

Prilikom kupnje police osiguranja možete (značajno) uštedjeti tako da ne kupujete osiguranje ako vam nije potrebno i ne kupujete više nego što je potrebno za zaštitu vaše obitelji. Ako kupujete policu, kupujte kada ste mlađii zdraviji jer je za starije i bolesnije premija viša. Ako se nađete u situaciji da razmišljate o odustajanju ili o zamjeni svoje police, najprije dobro, dobro razmislite -kada ste kupili policu, visina vaše premije temeljila se na vašoj dobi, zdravstvenom stanju i zanimanju u trenutku kupnje. Ukoliko ta situacija više nije ista, odluke koje donosite mogu imati dalekosežne posljedice. Stoga, ako ste u nedoumici obratite se osiguravateljnom stručnjaku, koji vam može pomoćiu otkrivanju mogućnosti vašeg osiguranja bez da izgubite vrijednu zaštitu koju vama i vašoj obitelji pruža polica.

Još jednom: ako (i kada) kupujete osiguranje, ono mora odgovarati vašim potrebama i ne smije biti pretjerano skupo. To znači da morate odlučiti koliko vam osiguranja treba i koja je prihvatljiva premija. Izuzetno je važno napraviti dobru procjenu potreba. Na primjer, za mlade obitelji najčešće se preporučuje osigurana svota između peterostrukog i deseterostrukog godišnjeg prihoda. Također, općenito se smatra da premija ne bi trebala premašivati 10% vaše zarade. Iskustvo osiguravajućih kuća pokazuje da je iznos osiguranja koji je svakom potreban jednak najmanje jednogodišnjoj zaradi. Netko tko zarađuje više, može se osigurati na viši iznos te tako povećati osiguranu svotu, tj. zaštitu i npr. prihod u mirovini. Vaša potreba za osiguranjem biti će (logično) veća ako imate dodatne obaveze - npr. otplate kredita, skrbite za roditelje ili ostvarujete dohodak od samostalnog rada.