Posredništvo u osiguranju relativno je mlada djelatnost na hrvatskom tržištu na kojem je prisutna u zadnjih desetak godina, a tek su donošenjem Zakona o osiguranju 2005. godine stvoreni zakonski uvjeti za profesionalno obavljanje te djelatnosti.

Pojednostavljeno, posredništvo u osiguranju odnosi se na spajanje osiguravatelja i klijenta te pomoć posrednika pri realizaciji klijentovih prava proizašlih iz ugovora o osiguranju, posebno u slučaju štete, pri čemu je posrednik, odnosno broker, nezavisna osoba i ne ne nalazi se pod utjecajem ijedne osiguravajuće kuće s kojima surađuje. Glavna zadaća posrednika je dakle zaštita klijentovih interesa, a da bi to mogao dobro obavljati broker mora biti upoznat sa trendovima u osiguranju kao i zakonitostima same djelatnosti.

Zakon o osiguranju detaljno je analizirao ulogu brokera koji prilikom obavljanja te djelatnosti kao prvo mora napraviti odgovarajuću analizu rizika i načela pokrića te pisano obrazložiti razloge svog prijedloga te izvjestiti klijenta o visini provizije. Broker zatim u ime ugovaratelja osiguranja posreduje kod sklapanja osiguranja u skladu sa zahtjevom klijenta te prikuplja odgovarajuće ponude. Broker je dužan provjeriti sadržaj police osiguranja te pružati pomoć klijentu za vrijeme trajanja ugovora o osiguranju te poduzimati sve ostale mjere u cilju što veće zaštite interesa klijenta.

U Hrvatskoj trenutno djeluje 27 kompanija za posredovanje u osiguranju preko kojih se odvija tek tri posto ukupnih premija. Ilustracije radi, u susjednoj Sloveniji nalazi se 80 tvrtki specijaliziranih za posredovanje u osiguranju dok ih je u Slovačkoj registrirano čak 300.

Svi ovi pokazatelji jasan su znak da posredništvo u osiguranju u Hrvatskoj tek treba zaživjeti te da prostora za rast ima.

„Posrednici u osiguranju u Hrvatskoj su prisutni, ali nisu dovoljno razvijeni“, smatra direktor novoosonovane brokerske tvrtke InterCapital Risk Krešimir Tomašić koja će svoje mjesto pod suncem pokušati naći suradnjom s velikim kompanijama poput Kraša i Končara.

„Broker ulazi u tvrtku, analizira situaciju i daje preporuku za najbolji oblik osiguranja, naravno ovisno o djelatnosti same kompanije te prikuplja ponude osiguravajućih kuća koje potom uspoređuje te bira najbolju“, pojašnjava Tomašić te dodaje da najbolja ponuda nije nužno i najjeftinija.

Posao brokera se dakle osim pronalaženja police koja odgovara klijentovim potrebama, odnosi i na educiranje klijenta koji se na taj način može bolje zaštiti u slučaju velikih šteta.

Pravi primjer za to, navodi Tomašić je nedavna šteta nastala prilikom požara u jednom trgovačkom centru koja je po klijena mogla biti mnogo manja da se kvalitetno osigurao.

Uloga posrednika u osiguranju stoga se ne može poistovjetiti s onom zastupnika u osiguranju jer broker, prije svega zastupa interes klijenta, a ne osiguranja. Nadalje, brokerova uloga ne odnosi se samo na pronalazak osiguranja, on mora nastupiti i kao savjetnik za što su potrebni znanje, ali i iskustvo.

Razvoj posredničke djelatnosti na tržištu osiguranja zasigurno će potaknuti konkurentnost domaćih osiguravajućih društava koja su u javnosti percipirana kao konzervativna i troma jer bi se posrednici, ukoliko ne nađu odgovarajuću ponudu na hrvatskom tržištu, lako mogli okrenuti stranim osiguravateljima sa širom lepezom proizvoda.