Otkako je u listopadu osnovan Fond za stabilnost, radno nazvan interventni fond, stvari su se na domaćoj burzi i na nisko likvidnim tržištima regije dodatno pogoršale. Burzovni indeksi, volumeni i prometi dionicama produbili su pad. Na domaćem tržištu, na primjer, promet je u studenom bio upola manji nego u listopadu, a od ukupno 850 milijuna kuna tri četvrtine ostvarene su s desetak najtrgovanijih dionica koje su mahom (izuzev HT-a) pretrpjele i veće padove cijena.

Ostatak prometa (nešto više od 200 milijuna kuna) raspoređen je među preostalih 190 dionica kojima je zabilježeno kakvo-takvo trgovanje. Na većini susjednih burzi stanje likvidnosti je još gore, a upravo se imovina fondova uložena na nekim od tih tržišta smatrala potencijalno najizglednijom robom za slučaj da neki domaći fond za potrebe isplate udjelničara zatraži od Fonda za stabilnost otkup teško utrživih dionica. To, međutim, još nije zatražio nijedan.

Ovih će dana mjesečna statistika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga sigurno pokazati da se tijekom studenog povećao broj fondova koji su imovinom sve bliže likvidacijskom pragu ili čak ispod njega, a realno je pretpostaviti da se nemali broj fondova koji možda i nisu još u toj zoni ne može pohvaliti utrživošću portfelja. Ipak, voda očito još nije došla do grla. Čini se da su fond menadžeri i/ili osnivači manjih, odnosno manje likvidnih fondova našli načina da stabiliziraju pasivu i u svojevrsnoj hibernaciji pokušavaju dočekati i preživjeti cjenovno dno.